rjȇčnīk
rjȇčnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | rječnik |
| G | rječnika |
| D | rječniku |
| A | rječnik |
| V | rječniče |
| L | rječniku |
| I | rječnikom |
| množina | |
| N | rječnici |
| G | rječnika |
| D | rječnicima |
| A | rječnike |
| V | rječnici |
| L | rječnicima |
| I | rječnicima |
Definicija
| 1. | skupljene riječi i sklopovi riječi jednog ili više jezika uz objašnjenja njihove upotrebe i značenja [frazeološki rječnik; etimološki rječnik] |
| 2. | a. ukupnost riječi jednog jezika; leksik, rječništvo, vokabular b. jezična izražajna sredstva, riječi i način izražavanja određenog područja, osobe, kruga ljudi ili sl. [ulični rječnik; dječji rječnik; krležijanski rječnik; prostački rječnik] |
Sintagma
∆ deskriptivni rječnik opisni rječnik;
jednojezični (dvojezični, višejezični) rječnik vrsta rječnika koji sadrži natuknice i ekvivalente iz jednog (dva ili više) jezika;
normativni rječnik rječnik koji propisuje, određuje normu, tj. koji sadrži riječi koje se smatraju pravilnima; preskriptivni rječnik;
objasnidbeni rječnik rječnik koji uz natuknicu navodi i njezinu definiciju;
opisni rječnik rječnik koji popisuje bez obzira na standardnost riječi;
prijevodni rječnik rječnik koji navodi ekvivalente na dva ili više jezika;
terminološki (stručni) rječnik rječnik koji sadrži terminološke podatke iz jednog ili više zasebnih područja
jednojezični (dvojezični, višejezični) rječnik vrsta rječnika koji sadrži natuknice i ekvivalente iz jednog (dva ili više) jezika;
normativni rječnik rječnik koji propisuje, određuje normu, tj. koji sadrži riječi koje se smatraju pravilnima; preskriptivni rječnik;
objasnidbeni rječnik rječnik koji uz natuknicu navodi i njezinu definiciju;
opisni rječnik rječnik koji popisuje bez obzira na standardnost riječi;
prijevodni rječnik rječnik koji navodi ekvivalente na dva ili više jezika;
terminološki (stručni) rječnik rječnik koji sadrži terminološke podatke iz jednog ili više zasebnih područja
Frazeologija
⃟ govoriti čijim rječnikom (prihvatiti čiji rječnik i sl.) 1. prihvatiti čiji način izražavanja i terminologiju, uživjeti se u čiji način mišljenja koji se odražava na načinu izražavanja 2. pren. ući u razgovor, obračun i sl. metodama i riječima za koje se pretpostavlja da ih sugovornik (ob. protivnik) jedino razumije (vrijeđanje, tučnjava, oružje i sl.)
Etimologija
✧ vidi rijȇč
