Hrvatski jezični portal

rezonàncija

rezonàncija (rezònanca) ž 〈G mn -ī〉

Izvedeni oblici
jednina
N rezonanca
G rezonance
D rezonanci
A rezonancu
V rezonanco
L rezonanci
I rezonancom
množina
N rezonance
G rezonanca / rezonanci
D rezonancama
A rezonance
V rezonance
L rezonancama
I rezonancama
jednina
N rezonancija
G rezonancije
D rezonanciji
A rezonanciju
V rezonancijo
L rezonanciji
I rezonancijom
množina
N rezonancije
G rezonancija
D rezonancijama
A rezonancije
V rezonancije
L rezonancijama
I rezonancijama
Definicija
1. fiz. uvjet u kojem sustav koji vibrira odgovara maksimalnom amplitudom vibracije na neku vanjsku alternirajuću silu; uvjet rezonancije postoji ako je učestalost (frekvencija) vanjske alternirajuće sile istovjetna vlastitoj frekvenciji tog sustava [mehanička rezonancija; električna rezonancija]
2. fiz. sposobnost produženja ili pojačanja zvučnog vala koju imaju prostori čije stijenke dobro odbijaju zvučne valove; jeka, odjek, odzvanjanje, odzvuk, razlijeganje
3. pren. odjek, utjecaj u javnosti neke iskazane ideje, predložene zamisli i sl.
Sintagma
magnetna rezonancija, v. màgnētskī Δ
Etimologija
njem. Resonanz ← lat. resonantia: odjek ≃ resonare: odjekivati