⃟
a (e) sad... (nakon cjelovite rečenice kao posebna rečenica (samostalna) ili nakon glavne rečenice kao početak zavisne koja se gramatički može dopuniti različitim tekstom, svaki put u zn. da se može različito tumačiti rečeno u prethodnoj rečenici, da nema izvjesnog zaključka, da nije jasan uzrok prethodne posebne ili glavne rečenice) [
I smokve i grožđe suše se na suncu. Običaj je da se grožđe pere, a smokve ne peru. A sad...;
suho grožđe se pere, smokve se ne peru, a sad (šta ja znam zašto/tko će znati, pitaj boga/tko zna zašto) itd.];
sad... sad... u značenju da se što u vremenu ritmički izmjenjuje, da se tko ili što ponaša nestalno, da je što u kraćim razmacima promjenjivo ili nestalno = čas... čas... [
sad hoće sad neće;
sad radi sad ne radi;
sad bi jedno sad drugo;
sad kuje velike planove sad odustaje];
i sad (najavljuje nešto što se ne može ostvariti ili obaviti) [
Izmislio je čitavu priču kako njemu odgovara. I sad ti njemu dokaži;
Plati stan, plati grijanje, ništa ti ne ostane. I sad ti živi nakon svega, u tim okolnostima];
kad ćeš ako sad nećeš (pitanje koje ne traži odgovora)
1. iskoristi priliku koja ti se možda više neće pružiti
2. živi dok si mlad; uživaj dok si mlad; sad je tvoje vrijeme (dok ne ostariš); ne daj da te pita starost gdje ti je bila mladost;
pa sad... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika izražava prema rečenom stanovitu ogradu ili sumnju koja se može dopuniti) [
A: Nema sumnje da je dalmatinska kuhinja najzdravija B: Pa sad (može biti, ali tko se čuva svinjetine neka zaboravi na pršut)];
pazi sad (u pitanju koje ne traži odgovora uz tko je/što je...) kao riječ za pojačavanje iznenađenja, čuđenje ili sumnje,
v. paziti ⃟ [
tko je/što je sad (pa) taj/to/ovo];
(i) šta sad (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili kao sažimanje zaključka o onome što je govornik sam rekao kad se dalje ne zna što bi se imalo činiti ili da ništa ne preostaje kao vidljiv rezultat nekog napora) [
trudiš se, na kraju ništa, i šta sad;
postaviš djecu na noge, ona otiđu i šta sad]