rúgati se
rúgati se (komu) nesvrš. 〈prez. rẉgām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rugati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rugam |
2. | rugaš |
3. | ruga |
množina | |
1. | rugamo |
2. | rugate |
3. | rugaju |
futur | |
jednina | |
1. | rugat ću |
2. | rugat ćeš |
3. | rugat će |
množina | |
1. | rugat ćemo |
2. | rugat ćete |
3. | rugat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | rugah |
2. | rugaše |
3. | rugaše |
množina | |
1. | rugasmo |
2. | rugaste |
3. | rugahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | rugao sam |
2. | rugao si |
3. | rugao je |
množina | |
1. | rugali smo |
2. | rugali ste |
3. | rugali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rugao |
2. | bio si rugao |
3. | bio je rugao |
množina | |
1. | bili smo rugali |
2. | bili ste rugali |
3. | bili su rugali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rugaj |
množina | |
1. | rugajmo |
2. | rugajte |
glagolski prilog sadašnji | |
rugajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
rugao, rugala, rugalo | |
rugali, rugale, rugala |