bìstriti
bìstriti (što, se) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bistriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bistrim |
| 2. | bistriš |
| 3. | bistri |
| množina | |
| 1. | bistrimo |
| 2. | bistrite |
| 3. | bistre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bistrit ću |
| 2. | bistrit ćeš |
| 3. | bistrit će |
| množina | |
| 1. | bistrit ćemo |
| 2. | bistrit ćete |
| 3. | bistrit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bistrah |
| 2. | bistraše |
| 3. | bistraše |
| množina | |
| 1. | bistrasmo |
| 2. | bistraste |
| 3. | bistrahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bistrio sam |
| 2. | bistrio si |
| 3. | bistrio je |
| množina | |
| 1. | bistrili smo |
| 2. | bistrili ste |
| 3. | bistrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bistrio |
| 2. | bio si bistrio |
| 3. | bio je bistrio |
| množina | |
| 1. | bili smo bistrili |
| 2. | bili ste bistrili |
| 3. | bili su bistrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bistri |
| množina | |
| 1. | bistrimo |
| 2. | bistrite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bistreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bistrio, bistrila, bistrilo | |
| bistrili, bistrile, bistrila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| bistren, bistrena, bistreno | |
| bistreni, bistrene, bistrena | |
Definicija
| 1. | činiti da tekućina postane bistrija ili bistra, razbistravati (se), razbistrivati (se), opr. mutiti, zamućivati |
| 2. | razjašnjavati [bistriti pojmove] |
Frazeologija
⃟ bistriti politiku iron. politizirati, trošiti vrijeme na razgovore o politici
Etimologija
✧ vidi bȉstar
