sàžēti
sàžēti (što) svrš. 〈prez. sȁžmēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. sȁžeo/sȁžēla ž, prid. trp. sȁžēt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sažeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | sažanjem / sažnjem |
2. | sažanješ / sažnješ |
3. | sažanje / sažnje |
množina | |
1. | sažanjemo / sažnjemo |
2. | sažanjete / sažnjete |
3. | sažanju / sažnju |
futur | |
jednina | |
1. | sažet ću |
2. | sažet ćeš |
3. | sažet će |
množina | |
1. | sažet ćemo |
2. | sažet ćete |
3. | sažet će |
aorist | |
jednina | |
1. | sažeh |
2. | saže |
3. | saže |
množina | |
1. | sažesmo |
2. | sažeste |
3. | sažeše |
perfekt | |
jednina | |
1. | sažeo sam |
2. | sažeo si |
3. | sažeo je |
množina | |
1. | saželi smo |
2. | saželi ste |
3. | saželi su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sažeo |
2. | bio si sažeo |
3. | bio je sažeo |
množina | |
1. | bili smo saželi |
2. | bili ste saželi |
3. | bili su saželi |
imperativ | |
jednina | |
2. | sažanji / sažnji |
množina | |
1. | sažanjimo / sažnjimo |
2. | sažanjite / sažnjite |
glagolski prilog prošli | |
saževši | |
glagolski pridjev aktivni | |
sažeo, sažela, saželo | |
saželi, sažele, sažela | |
glagolski pridjev pasivni | |
sažnjeven / sažet, sažnjevena / sažeta, sažnjeveno / sažeto | |
sažnjeveni / sažeti, sažnjevene / sažete, sažnjevena / sažeta |