sȁv
sȁv (svȁ ž, svȅ sr) zam. prid. 〈G svèga, A svèga/sȁv (za neživo), D svèmu, L svȅm/svèmu, I svȋm/svíme〉
1. | koji je bez iznimke [sav svijet; svi ljudi; sve plemstvo]; cjelokupan |
2. | cio, čitav shvaćen u cjelini [sve selo cijelo/čitavo] |
3. | cio, čitav shvaćen kao ukupnost svojstava [sva ta sirotinja, uza svu nevolju] |
4. | u raznim kontekstima u zn. jako, vrlo, u velikoj mjeri obuzet (sam) čime [sav sam očajan; sav sam rasprodan, žarg. vrlo sam zauzet poslom, traže me na sve strane; sav (je) pozelenio zavidan je; (slika zelenila u licu kao znak zavisti i bolesnog stanja); sav (je) usplamtio, sav (je) uzdrhtao jako se uzbudio zbog čega; ob. od želje za čim, znatiželje, pohlepe, zavisti] |
5. | (sr) (kao objekt u rečenici) ukupna količina, potpuna cjelina bez ostatka [prodao sam sve] |