Hrvatski jezični portal

prìznati

prìznati svrš.prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȉznāt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
priznati
 
prezent
jednina
1. priznam
2. priznaš
3. prizna
množina
1. priznamo
2. priznate
3. priznaju
 
futur
jednina
1. priznat ću
2. priznat ćeš
3. priznat će
množina
1. priznat ćemo
2. priznat ćete
3. priznat će
 
aorist
jednina
1. priznah
2. prizna
3. prizna
množina
1. priznasmo
2. priznaste
3. priznaše
 
perfekt
jednina
1. priznao sam
2. priznao si
3. priznao je
množina
1. priznali smo
2. priznali ste
3. priznali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam priznao
2. bio si priznao
3. bio je priznao
množina
1. bili smo priznali
2. bili ste priznali
3. bili su priznali
 
imperativ
jednina
2. priznaj
množina
1. priznajmo
2. priznajte
 
glagolski prilog prošli
priznavši
 
glagolski pridjev aktivni
priznao, priznala, priznalo
priznali, priznale, priznala
 
glagolski pridjev pasivni
priznat, priznata, priznato
priznati, priznate, priznata
Definicija
1. (koga, što) prihvatiti istinu, stvarnost ili postojanje koga ili čega [priznati poraz]
2. (što) preuzeti krivnju za što [priznati počinjeno djelo]
3. (komu što) uzeti u obzir [priznati studij u inozemstvu]; uvažiti
4. pol. izraziti prihvaćenje novonastala stanja ili odnosa [priznati državu]
Frazeologija
mora se priznati nesumnjivo je, neporecivo je;
priznaj 1. dosl. poziv na priznanje 2. v. priznanje, priznati (1);
priznaj iskreno, priznat ćeš (ćete, ćemo) iskreno (u dijaloškoj situaciji u vezi s prethodnim tekstom) uzmi u obzir, sjeti se što si rekao, vidiš da je tako i sl.
Etimologija
✧ pri- + v. znati