prìznati
prìznati svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. prȉznāt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
priznati | |
prezent | |
jednina | |
1. | priznam |
2. | priznaš |
3. | prizna |
množina | |
1. | priznamo |
2. | priznate |
3. | priznaju |
futur | |
jednina | |
1. | priznat ću |
2. | priznat ćeš |
3. | priznat će |
množina | |
1. | priznat ćemo |
2. | priznat ćete |
3. | priznat će |
aorist | |
jednina | |
1. | priznah |
2. | prizna |
3. | prizna |
množina | |
1. | priznasmo |
2. | priznaste |
3. | priznaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | priznao sam |
2. | priznao si |
3. | priznao je |
množina | |
1. | priznali smo |
2. | priznali ste |
3. | priznali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam priznao |
2. | bio si priznao |
3. | bio je priznao |
množina | |
1. | bili smo priznali |
2. | bili ste priznali |
3. | bili su priznali |
imperativ | |
jednina | |
2. | priznaj |
množina | |
1. | priznajmo |
2. | priznajte |
glagolski prilog prošli | |
priznavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
priznao, priznala, priznalo | |
priznali, priznale, priznala | |
glagolski pridjev pasivni | |
priznat, priznata, priznato | |
priznati, priznate, priznata |
1. | (koga, što) prihvatiti istinu, stvarnost ili postojanje koga ili čega [priznati poraz] |
2. | (što) preuzeti krivnju za što [priznati počinjeno djelo] |
3. | (komu što) uzeti u obzir [priznati studij u inozemstvu]; uvažiti |
4. | pol. izraziti prihvaćenje novonastala stanja ili odnosa [priznati državu] |