privézati
privézati (koga, što, se) svrš. 〈prez. prìvēžēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. prìvēzān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| privezati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | privežem |
| 2. | privežeš |
| 3. | priveže |
| množina | |
| 1. | privežemo |
| 2. | privežete |
| 3. | privežu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | privezat ću |
| 2. | privezat ćeš |
| 3. | privezat će |
| množina | |
| 1. | privezat ćemo |
| 2. | privezat ćete |
| 3. | privezat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | privezah |
| 2. | priveza |
| 3. | priveza |
| množina | |
| 1. | privezasmo |
| 2. | privezaste |
| 3. | privezaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | privezao sam |
| 2. | privezao si |
| 3. | privezao je |
| množina | |
| 1. | privezali smo |
| 2. | privezali ste |
| 3. | privezali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam privezao |
| 2. | bio si privezao |
| 3. | bio je privezao |
| množina | |
| 1. | bili smo privezali |
| 2. | bili ste privezali |
| 3. | bili su privezali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | priveži |
| množina | |
| 1. | privežimo |
| 2. | privežite |
| glagolski prilog prošli | |
| privezavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| privezao, privezala, privezalo | |
| privezali, privezale, privezala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| privezan, privezana, privezano | |
| privezani, privezane, privezana | |
Definicija
| 1. | vezati za što [privezati brod; privezati čamac] |
| 2. | pren. prisiliti koga da ostane negdje [privezati za roditeljsku kuću] |
Frazeologija
⃟ bolje je kravu privezati nego se (s njom) natezati posl. ako žena ima brige oko djece bit će mirnija i vjerna
Etimologija
✧ pri- + v. vezati
