profanírati
profanírati (koga, što, se) dv. 〈prez. profànīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. profànīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
profanirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | profaniram |
2. | profaniraš |
3. | profanira |
množina | |
1. | profaniramo |
2. | profanirate |
3. | profaniraju |
futur | |
jednina | |
1. | profanirat ću |
2. | profanirat ćeš |
3. | profanirat će |
množina | |
1. | profanirat ćemo |
2. | profanirat ćete |
3. | profanirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | profanirah |
2. | profaniraše |
3. | profaniraše |
množina | |
1. | profanirasmo |
2. | profaniraste |
3. | profanirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | profanirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | profanirao sam |
2. | profanirao si |
3. | profanirao je |
množina | |
1. | profanirali smo |
2. | profanirali ste |
3. | profanirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam profanirao |
2. | bio si profanirao |
3. | bio je profanirao |
množina | |
1. | bili smo profanirali |
2. | bili ste profanirali |
3. | bili su profanirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | profaniraj |
množina | |
1. | profanirajmo |
2. | profanirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
profanirajući | |
glagolski prilog prošli | |
profaniravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
profanirao, profanirala, profaniralo | |
profanirali, profanirale, profanirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
profaniran, profanirana, profanirano | |
profanirani, profanirane, profanirana |
1. | desakralizirati zanemarujući ili podcjenjujući svetost čega; (u)činiti blasfemiju, svetogrđe |
2. | nemarno postupiti/postupati prema onome što je vrijedno poštovanja; obezvrijediti, zloupotrijebiti |