Hrvatski jezični portal

prema broju jedan

1.	a. koji je u nabrajanju ispred svih drugih b. koji je u redu ispred svih drugih, prednji
2.	koji se nalazi u neposrednoj blizini [prvi susjed]; najbliži
3.	koji se javlja kao početak čega [prvi pokušaj]; početni, prvobitni
4.	najraniji u godini ili u sezoni [prvo voće; prvi snijeg]
5.	pejor. onaj koji će se prvi naći, koji naiđe [otići s prvom ženom na koju naiđe]
6.	koji se još nije ostvarivao [prva ljubav]
7.	a. koji je pred drugima u usporedbi (časti, znanju itd.) b. koji je prijeko potreban [prva potreba]; hitan

∆ prva četvrt astron. druga od Mjesečevih mijena ili faza, između mlađa i uštapa;
prva pomoć, v. pomoć Δ;
prvi grijeh bibl. grijeh ljudi od prvog čovjeka Adama;
prvi koraci, v. korak Δ

⃟ ... i prvi... (za ono što se beskrajno ili do dosade ponavlja) [ovo vidim sto (tisuću, hiljadu, milijun) i prvi put; to je sto (tisuću, hiljadu, milijun) i prva verzija priče o Mariji Večeri];
iz prve ruke neposredno;
ljubav na prvi pogled osjećaj uzajamne privlačnosti i ljubavi već kod prvog susreta;
na prvi pogled prividno;
nije u prvoj mladosti (ob. iron.) o nekome tko je stariji, poodmakao u godinama;
(život) od prvoga do prvoga činovnički, skroman život onoga koji živi od mjesečne plaće (svakoga prvog dana u mjesecu);
pred prvi u danima prije primanja plaće, kad ponestaje novca;
prve klase, prve vrste, prvoga reda (radnik, lopov, pitanje i sl.) najviši u svojoj vrsti;
prvi korak (prvi koraci) početno razdoblje, prvo razdoblje (života, djelovanja, aktivnosti itd.);
prvi među prvima najbolji od svih; istočni grijeh;
prvo i prvo pril. najprije, prije svega [prvo i prvo, to je lud čovjek];
u prvi čas (mah), u prvo vrijeme odmah po početku čega;
u prvi plan (stavljati što), u prvom planu (biti, imati što) smatrati što najvažnijim;
u prvom redu prije svega;
voditi prvu riječ, igrati prvu ulogu, svirati prvu violinu, biti prva violina biti glavni u kakvom poslu, ekipnom radu, kolektivu, pokretu

♦ m. os. imena (narodna), zast. (ob. za prvorođenoga sina, Primus): Pȑvan, Pȑven, Pȑvoljūb, Pȑvoslav, Pȑvoš, Pȑvota, Pȑvul i sl.
◊ pr. (nadimačka i od imena): Pȅrvan (900, Vrgorac, Metković, sred. Dalmacija, v. i Petar), Pèrvić (Zagreb), Pȑvan (Split), Pȓvčić (Koprivnica, Zagreb), Pẕvinić (Split), Prvonóžac (Bjelovar, Grubišno Polje), Prvonóžec (Turopolje, Sisak), Prvúlović (Korčula, Baranja, Slavonski Brod, Pula)