pȑžiti
pȑžiti nesvrš. 〈prez. pȑžīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pȑžen〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pržiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pržim |
| 2. | pržiš |
| 3. | prži |
| množina | |
| 1. | pržimo |
| 2. | pržite |
| 3. | prže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pržit ću |
| 2. | pržit ćeš |
| 3. | pržit će |
| množina | |
| 1. | pržit ćemo |
| 2. | pržit ćete |
| 3. | pržit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pržah |
| 2. | pržaše |
| 3. | pržaše |
| množina | |
| 1. | pržasmo |
| 2. | pržaste |
| 3. | pržahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pržio sam |
| 2. | pržio si |
| 3. | pržio je |
| množina | |
| 1. | pržili smo |
| 2. | pržili ste |
| 3. | pržili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pržio |
| 2. | bio si pržio |
| 3. | bio je pržio |
| množina | |
| 1. | bili smo pržili |
| 2. | bili ste pržili |
| 3. | bili su pržili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prži |
| množina | |
| 1. | pržimo |
| 2. | pržite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pržeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pržio, pržila, pržilo | |
| pržili, pržile, pržila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pržen, pržena, prženo | |
| prženi, pržene, pržena | |
Definicija
| 1. | (što) pripremati jelo na vrućem ulju [pržiti jaja; jače pržiti/slabije pržiti]; frigati |
| 2. | žeći, paliti zracima, vrelinom (o suncu, vatri) |
| 3. | činiti suhim, oduzimati potrebnu vlagu [pržiti zemlju] |
| 4. | (se) izlagati se jakom suncu (ob. kada se tko sunča) |
Frazeologija
⃟ pržiti na lakoj vatri (koga) zadavati mu trajne brige, pričinjati mu neprilike
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Prȁžen (Šibenik, Split), Pȑžić (Dalmacija), Pȑžiklās (Pula)
◊ top. (od pržina): Pržènica (potok, Grubišno Polje), Pȑžice (Kotor), Pȑžina (Lika, Korčula)
◊ top. (od pržina): Pržènica (potok, Grubišno Polje), Pȑžice (Kotor), Pȑžina (Lika, Korčula)
Etimologija
✧ prasl. *prьžiti, *pręžiti (rus. prjážit', češ. pražiti)
