pȕpak
pȕpak m 〈G -pka, N mn -pci/-kovi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | pupak |
| G | pupka |
| D | pupku |
| A | pupak |
| V | pupče |
| L | pupku |
| I | pupkom |
| množina | |
| N | pupci |
| G | pupaka |
| D | pupcima |
| A | pupke |
| V | pupci |
| L | pupcima |
| I | pupcima |
Definicija
| 1. | anat. okrugla udubina u koži na sredini trbuha, zarasli trag pri porodu prerezane pupčanice |
| 2. | razg. pupčanica, pupčana vrpca; umbilicus |
| 3. | bot. mjesto na kojem je sjemenka pričvršćena na funikulus odn. plodnicu; hilum |
Frazeologija
⃟ misli da je pupak svijeta, nije on pupak svijeta iron. misli da se cijeli svijet okreće oko njega, nije tako važan kao što misli;
zagledan u svoj pupak koji se bavi samim sobom, odsutan duhom, duhovno neprisutan u okolini;
naranča s pupkom naranča debele kore, posebno dobra za jelo, usp. pupak (3)
zagledan u svoj pupak koji se bavi samim sobom, odsutan duhom, duhovno neprisutan u okolini;
naranča s pupkom naranča debele kore, posebno dobra za jelo, usp. pupak (3)
Onomastika
♦ pr. (nadimačka, moguće preklapanje s v. pup, pupoljak): Púpac (Zagreb, Vrbovec), Pùpačić (160, Omiš, Split), Pȕpak (Pakrac, Zagreb), Pùpavac (240, Zagreb, Lika, Zagora, v. i pupavac), Púpčević (Slavonski Brod, Senj), Pȕpek (S Hrvatska), Púpić (360, Sinj, sred. Dalmacija, Gorski kotar)
Etimologija
✧ v. pup
