Hrvatski jezični portal

pȕnomoćnīk

pȕnomoćnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉

Izvedeni oblici
jednina
N punomoćnik
G punomoćnika
D punomoćniku
A punomoćnika
V punomoćniče
L punomoćniku
I punomoćnikom
množina
N punomoćnici
G punomoćnika
D punomoćnicima
A punomoćnike
V punomoćnici
L punomoćnicima
I punomoćnicima
Definicija
onaj koji uživa čiju punomoć, kojemu je dana punomoć, koji je ovlašten zastupati koga