spávati
spávati nesvrš. 〈prez. spȃvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
spavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | spavam |
2. | spavaš |
3. | spava |
množina | |
1. | spavamo |
2. | spavate |
3. | spavaju |
futur | |
jednina | |
1. | spavat ću |
2. | spavat ćeš |
3. | spavat će |
množina | |
1. | spavat ćemo |
2. | spavat ćete |
3. | spavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | spavah |
2. | spavaše |
3. | spavaše |
množina | |
1. | spavasmo |
2. | spavaste |
3. | spavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | spavao sam |
2. | spavao si |
3. | spavao je |
množina | |
1. | spavali smo |
2. | spavali ste |
3. | spavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam spavao |
2. | bio si spavao |
3. | bio je spavao |
množina | |
1. | bili smo spavali |
2. | bili ste spavali |
3. | bili su spavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | spavaj |
množina | |
1. | spavajmo |
2. | spavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
spavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
spavao, spavala, spavalo | |
spavali, spavale, spavala |
1. | () a. biti u stanju sna [čvrsto spavati; spavati zimski san] b. pren. biti bez inicijative, ne znati što se događa, ništa ne poduzimati |
2. | (s kime) razg. imati intimne odnose |