Sotòna
Sotòna (Satàna knjiš. ekspr.) m
Definicija
| 1. | bibl. najviši duh (princip) zla, vladar pakla, Božji neprijatelj, zao duh; Ðavao, vrag, zloduh |
| 2. | (sotona, satana) razg. onaj koji je zločest, zao (o osobi) |
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Sotònica (100, Daruvar, Pakrac)
Etimologija
✧ lat. Satan, stsl. Sotona ← grč. Satȃn, Satán, Satanȃs ← hebr. cātān: protivnik
