spòznati
spòznati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. spȍznāt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
spoznati | |
prezent | |
jednina | |
1. | spoznam |
2. | spoznaš |
3. | spozna |
množina | |
1. | spoznamo |
2. | spoznate |
3. | spoznaju |
futur | |
jednina | |
1. | spoznat ću |
2. | spoznat ćeš |
3. | spoznat će |
množina | |
1. | spoznat ćemo |
2. | spoznat ćete |
3. | spoznat će |
aorist | |
jednina | |
1. | spoznah |
2. | spozna |
3. | spozna |
množina | |
1. | spoznasmo |
2. | spoznaste |
3. | spoznaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | spoznao sam |
2. | spoznao si |
3. | spoznao je |
množina | |
1. | spoznali smo |
2. | spoznali ste |
3. | spoznali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam spoznao |
2. | bio si spoznao |
3. | bio je spoznao |
množina | |
1. | bili smo spoznali |
2. | bili ste spoznali |
3. | bili su spoznali |
imperativ | |
jednina | |
2. | spoznaj |
množina | |
1. | spoznajmo |
2. | spoznajte |
glagolski prilog prošli | |
spoznavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
spoznao, spoznala, spoznalo | |
spoznali, spoznale, spoznala | |
glagolski pridjev pasivni | |
spoznat, spoznata, spoznato | |
spoznati, spoznate, spoznata |
1. | upoznati, postati svjestan čega |
2. | doći do spoznaje; uvjeriti se |