stẕčati se
stẕčati se svrš. 〈prez. (3. l. jd) stẕčī se, pril. pr. -āvši se, prid. rad. stẕčao se〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
strčati | |
prezent | |
jednina | |
1. | strčim |
2. | strčiš |
3. | strči |
množina | |
1. | strčimo |
2. | strčite |
3. | strče |
futur | |
jednina | |
1. | strčat ću |
2. | strčat ćeš |
3. | strčat će |
množina | |
1. | strčat ćemo |
2. | strčat ćete |
3. | strčat će |
aorist | |
jednina | |
1. | strčah |
2. | strča |
3. | strča |
množina | |
1. | strčasmo |
2. | strčaste |
3. | strčaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | strčao sam |
2. | strčao si |
3. | strčao je |
množina | |
1. | strčali smo |
2. | strčali ste |
3. | strčali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam strčao |
2. | bio si strčao |
3. | bio je strčao |
množina | |
1. | bili smo strčali |
2. | bili ste strčali |
3. | bili su strčali |
imperativ | |
jednina | |
2. | strči |
množina | |
1. | strčimo |
2. | strčite |
glagolski prilog prošli | |
strčavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
strčao, strčala, strčalo | |
strčali, strčale, strčala |
1. | trčeći stići sa svih strana |
2. | iron. stići sa svih strana u zajedničkom interesu, pokazati vrlo izražen, pretjeran interes za što; sjatiti se |