Hrvatski jezični portal

sȕma

sȕma ž 〈G mn sẉmā〉

Izvedeni oblici
jednina
N suma
G sume
D sumi
A sumu
V sumo
L sumi
I sumom
množina
N sume
G suma
D sumama
A sume
V sume
L sumama
I sumama
Definicija
1. mat. broj koji se dobiva zbrajanjem pribrojnika; zbroj, zbir
2. razg. određena količina novca; iznos, svota
3. a. kratak pregled najvažnijih dijelova čega b. v. summa
4. pren. ukupnost, bit; vrhunac, najviša točka
Etimologija
lat. summa ← summus: najviši ← superus: v. superioran