sùsresti
sùsresti svrš. 〈prez. sùsretnēm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. sùsreo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| susresti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | susretnem |
| 2. | susretneš |
| 3. | susretne |
| množina | |
| 1. | susretnemo |
| 2. | susretnete |
| 3. | susretnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | susrest ću |
| 2. | susrest ćeš |
| 3. | susrest će |
| množina | |
| 1. | susrest ćemo |
| 2. | susrest ćete |
| 3. | susrest će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | susretoh |
| 2. | susrete |
| 3. | susrete |
| množina | |
| 1. | susretosmo |
| 2. | susretoste |
| 3. | susretoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | susreo sam |
| 2. | susreo si |
| 3. | susreo je |
| množina | |
| 1. | susreli smo |
| 2. | susreli ste |
| 3. | susreli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam susreo |
| 2. | bio si susreo |
| 3. | bio je susreo |
| množina | |
| 1. | bili smo susreli |
| 2. | bili ste susreli |
| 3. | bili su susreli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | susretni |
| množina | |
| 1. | susretnimo |
| 2. | susretnite |
| glagolski prilog prošli | |
| susrevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| susreo, susrela, susrelo | |
| susreli, susrele, susrela | |
Definicija
| 1. | (koga) naići na koga ili što; sresti |
| 2. | (se s kim) sastati se, naći se |
| 3. | (se s čim) upoznati se [prvi put sam se susreo s tim pojmom] |
Etimologija
✧ su- + v. sresti
