Hrvatski jezični portal

svétac

svétac m 〈G -éca, N mn -éci, G svȇtācā〉

Izvedeni oblici
jednina
N svetac
G sveca / svetca
D svecu / svetcu
A sveca / svetca
V sveče / svetče
L svecu / svetcu
I svecem / svetcem
množina
N sveci / svetci
G svetaca
D svecima / svetcima
A svece / svetce
V sveci / svetci
L svecima / svetcima
I svecima / svetcima
Definicija
1. onaj koji je svet, onaj koji je proglašen svetim
2. reg. blagdan; svetak
3. pren. razg. vrlo dobar čovjek, pun vrlina
Frazeologija
nije ni on svetac (nije ni ona svetica) i on je sklon grijesima, kršenju pravila, prijestupima itd., nije bezgrešan, i on je sklon moralnim ogrešenjima;
sveci blago dijele (prema narodnoj priči) moćni ljudi dijele međusobno i svojim pristalicama novac, privilegije, materijalna dobra, priznanja za zasluge itd.