šíbati
šíbati nesvrš. 〈prez. šȋbām, pril. sad. šìbajūći, gl. im. šìbānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
šibati | |
prezent | |
jednina | |
1. | šibam |
2. | šibaš |
3. | šiba |
množina | |
1. | šibamo |
2. | šibate |
3. | šibaju |
futur | |
jednina | |
1. | šibat ću |
2. | šibat ćeš |
3. | šibat će |
množina | |
1. | šibat ćemo |
2. | šibat ćete |
3. | šibat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | šibah |
2. | šibaše |
3. | šibaše |
množina | |
1. | šibasmo |
2. | šibaste |
3. | šibahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | šibao sam |
2. | šibao si |
3. | šibao je |
množina | |
1. | šibali smo |
2. | šibali ste |
3. | šibali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam šibao |
2. | bio si šibao |
3. | bio je šibao |
množina | |
1. | bili smo šibali |
2. | bili ste šibali |
3. | bili su šibali |
imperativ | |
jednina | |
2. | šibaj |
množina | |
1. | šibajmo |
2. | šibajte |
glagolski prilog sadašnji | |
šibajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
šibao, šibala, šibalo | |
šibali, šibale, šibala | |
glagolski pridjev pasivni | |
šiban, šibana, šibano | |
šibani, šibane, šibana |