t
t, T
Definicija
| 1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. bezvučni, zubni (dentalni), praskavi (okluzivni), zatvorni (konsonantni) glas [ovaj t] b. (sr) dvadeset i šesto slovo hrvatske latinice i devetnaesto (ili dvadeseto) u većini drugih latiničnih sustava kojim se piše taj glas [malo t; veliko T] c. (sr) izvan konteksta [ovo te; 〈mn〉 ova te] |
| 2. | pov. u glagoljici i bosančici oznaka za brojčanu vrijednost 300 |
| 3. | fiz. znak za fizikalne veličine a. vrijeme b. temperaturu |
| 4. | znak za jedinicu mase od 1000 kg — tona |
| 5. | (T) glazb. krat. za a. tenor b. tempo c. toniku |
| 6. | (T) kem. simbol za element tricij |
| 7. | (T) fiz. znak za jedinicu magnetne indukcije tesla |
| 8. | (T) simbol dekadskog prefiksa tera- |
| 9. | (T) sport lik u padobranskom skakanju |
| 10. | (T) šah oznaka za figuru topa (kule) |
Sintagma
∆ aerodromsko T term. oznaka u obliku slova T koja se postavlja na aerodrom za označavanje smjera vjetra i smjera i mjesta polijetanja i slijetanja;
T1 tehn. digitalna telefonska linija kojom se može prenositi do 1544 mbps; podvrsta ISDN komunikacijskog kanala
T1 tehn. digitalna telefonska linija kojom se može prenositi do 1544 mbps; podvrsta ISDN komunikacijskog kanala
