Hrvatski jezični portal

táma

táma ž

Izvedeni oblici
jednina
N tama
G tame
D tami
A tamu
V tamo
L tami
I tamom
množina
N tame
G tama
D tamama
A tame
V tame
L tamama
I tamama
Definicija
1. odsutnost, nepostojanje svjetla, stanje bez svjetla; mrak, tma
2. a. pren. ono što je davno zaboravljeno, doba o kojem se malo zna ili pamti b. nemanje životne radosti, vedrine; čamotinja, žalost
3. zaostalost, neznanje, neprosvijećenost, neobaviještenost; mrak
Etimologija
prasl. i stsl. tьma (rus. t'ma, polj. ćma), lit. tamsa ← ie. *tem- (lat. tenebrae, skr. tamas)