afirmírati
afirmírati (koga, što, se) dv. 〈prez. afìrmīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
afirmirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | afirmiram |
2. | afirmiraš |
3. | afirmira |
množina | |
1. | afirmiramo |
2. | afirmirate |
3. | afirmiraju |
futur | |
jednina | |
1. | afirmirat ću |
2. | afirmirat ćeš |
3. | afirmirat će |
množina | |
1. | afirmirat ćemo |
2. | afirmirat ćete |
3. | afirmirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | afirmirah |
2. | afirmiraše |
3. | afirmiraše |
množina | |
1. | afirmirasmo |
2. | afirmiraste |
3. | afirmirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | afirmirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | afirmirao sam |
2. | afirmirao si |
3. | afirmirao je |
množina | |
1. | afirmirali smo |
2. | afirmirali ste |
3. | afirmirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam afirmirao |
2. | bio si afirmirao |
3. | bio je afirmirao |
množina | |
1. | bili smo afirmirali |
2. | bili ste afirmirali |
3. | bili su afirmirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | afirmiraj |
množina | |
1. | afirmirajmo |
2. | afirmirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
afirmirajući | |
glagolski prilog prošli | |
afirmiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
afirmirao, afirmirala, afirmiralo | |
afirmirali, afirmirale, afirmirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
afirmiran, afirmirana, afirmirano | |
afirmirani, afirmirane, afirmirana |
1. | (što, koga) pozitivno se izraziti/izražavati, podržati što/podržavati što [afirmirati prijedlog] |
2. | (se) potvrditi se/potvrđivati se u javnosti, dokazati/dokazivati pred drugima (ispravnim postupkom, radom, djelovanjem i sl.) |