sȉsati
sȉsati nesvrš. 〈prez. -ām/sȉšēm, pril. sad. -ajūći/sȉšūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
sisati | |
prezent | |
jednina | |
1. | sišem |
2. | sišeš |
3. | siše |
množina | |
1. | sišemo |
2. | sišete |
3. | sišu |
futur | |
jednina | |
1. | sisat ću |
2. | sisat ćeš |
3. | sisat će |
množina | |
1. | sisat ćemo |
2. | sisat ćete |
3. | sisat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | sisah |
2. | sisaše |
3. | sisaše |
množina | |
1. | sisasmo |
2. | sisaste |
3. | sisahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | sisao sam |
2. | sisao si |
3. | sisao je |
množina | |
1. | sisali smo |
2. | sisali ste |
3. | sisali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam sisao |
2. | bio si sisao |
3. | bio je sisao |
množina | |
1. | bili smo sisali |
2. | bili ste sisali |
3. | bili su sisali |
imperativ | |
jednina | |
2. | siši |
množina | |
1. | sišimo |
2. | sišite |
glagolski prilog sadašnji | |
sišući | |
glagolski pridjev aktivni | |
sisao, sisala, sisalo | |
sisali, sisale, sisala | |
glagolski pridjev pasivni | |
sisan, sisana, sisano | |
sisani, sisane, sisana |
1. | a. (što) uvlačiti tekućinu u usta tako da se otvor na koji tekućina izlazi potpuno obuhvati usnama, onemogućavajući pristup zraku [dijete sisa mlijeko, vampir siše krv] b. (, koga) hraniti se mlijekom iz sise [dijete još siše, janje sisa majku]; cicati |
2. | (što) držati što u ustima i lizati; cuclati [sisati palac] |
3. | (, što) tehn. prazniti ili čistiti što pomoću naprave koja stvara djelomični vakuum kojim se čestice (voda, prašina) uvlače u tu napravu; usisavati |