slijȇp
slijȇp prid. 〈odr. -ī〉
Pozitiv | |
---|---|
muški rod | |
jednina | |
N | slijep |
G | slijepa |
D | slijepu |
A | slijepa / slijep |
V | slijepi |
L | slijepu |
I | slijepim |
množina | |
N | slijepi |
G | slijepih |
D | slijepim / slijepima |
A | slijepe |
V | slijepi |
L | slijepim / slijepima |
I | slijepim / slijepima |
srednji rod | |
jednina | |
N | slijepo |
G | slijepa |
D | slijepu |
A | slijepo |
V | slijepo |
L | slijepu |
I | slijepim |
množina | |
N | slijepa |
G | slijepih |
D | slijepim / slijepima |
A | slijepa |
V | slijepa |
L | slijepim / slijepima |
I | slijepim / slijepima |
ženski rod | |
jednina | |
N | slijepa |
G | slijepe |
D | slijepoj |
A | slijepu |
V | slijepa |
L | slijepoj |
I | slijepom |
množina | |
N | slijepe |
G | slijepih |
D | slijepim / slijepima |
A | slijepe |
V | slijepe |
L | slijepim / slijepima |
I | slijepim / slijepima |
1. | kojem nedostaje vid, koji ne vidi |
2. | pren. pejor. koji ne želi ili ne može ocijeniti, procijeniti (argumente, okolnosti i sl.) [slijep na činjenice] |
3. | koji se očituje elementarnom snagom [slijepa sila]; nekontroliran, stihijski |
4. | (+ potenc.) term. a. koji završava tako da se zatvara, ne ostavlja protok i sl. [slijepi kraj] b. koji nema otvor [slijepa strana] |