Hrvatski jezični portal

sjȅna

sjȅna ž 〈G mn sjȇnā〉

Izvedeni oblici
jednina
N sjena
G sjene
D sjeni
A sjenu
V sjeno
L sjeni
I sjenom
množina
N sjene
G sjena
D sjenama
A sjene
V sjene
L sjenama
I sjenama
Definicija
1. a. mjesto zaklonjeno tako da u nj izravno ne prodire svjetlost b. prostor zaklonjen od sunca; hlad, hladovina
2. nejasni obrisi, konture kakvog lika ili tijela; silueta
3. odraz, trag čega nepovoljnog [sjena rata]
Sintagma
kazalište sjena, v. karađoz
Frazeologija
baciti sjenu na koga dovesti u sumnju čije poštenje, čestitost, dobronamjernost;
biti čija sjena, pratiti koga kao (njegova) sjena neprestano ići za kim;
biti samo sjena (koga, čega) izgubiti dobre osobine, ne biti tako dobar kao nekad;
biti u (čijoj) sjeni biti u položaju drugoga ili sporednoga prema onome koji uživa kao prvi ugled, slavu, vlast ili utjecaj [među velikim klubovima Concordia je ipak bila u sjeni tadašnjeg Građanskog];
biti u sjeni koga ili čega ne dolaziti do pravog izražaja pored nekog istaknutijeg;
bojati se svoje (vlastite) sjene biti pretjerano strašljiv i oprezan;
izgledati kao sjena biti vrlo slab, mršav;
ni na sjenu mu ne smiješ stati tako je moćan čovjek da mu se nimalo ne smiješ zamjeriti, moraš biti krajnje oprezan i čuvati se toga čovjeka (o vrlo uvredljivim ljudima ili, u raznim socijalnim okolnostima, kao što su oni čija moć počiva na novcu ili vlasti, npr. lokalni i viši političari, seoski gostioničar koji posuđuje novac i sl.);
pada sjena (na koga) javlja se sumnja u njegovo poštenje, dobronamjernost, reputaciju i sl.
Etimologija
prasl. i stsl. sěnь (rus. sen', polj. sień), latv. sejs