Hrvatski jezični portal

sjȅča

sjȅča ž 〈G mn sjȇča〉

Izvedeni oblici
jednina
N sječa
G sječe
D sječi
A sječu
V sječo
L sječi
I sječom
množina
N sječe
G sječa
D sječama
A sječe
V sječe
L sječama
I sječama
Definicija
1. obaranje, sječenje stabala [sječa drva]
2. pov. izravna borba hladnim oružjem
3. pren. razg. izravno uništavanje [sječa glava smjenjivanje, odbacivanje ljudi u nekoj organizaciji]