sjȅsti
sjȅsti () svrš. 〈prez. sjȅdnēm, pril. pr. -ȇvši, aor. sjȅdoh, prid. rad. sjȅo/sjȅla ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sjesti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sjednem |
| 2. | sjedneš |
| 3. | sjedne |
| množina | |
| 1. | sjednemo |
| 2. | sjednete |
| 3. | sjednu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sjest ću |
| 2. | sjest ćeš |
| 3. | sjest će |
| množina | |
| 1. | sjest ćemo |
| 2. | sjest ćete |
| 3. | sjest će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sjedoh |
| 2. | sjede |
| 3. | sjede |
| množina | |
| 1. | sjedosmo |
| 2. | sjedoste |
| 3. | sjedoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sjeo sam |
| 2. | sjeo si |
| 3. | sjeo je |
| množina | |
| 1. | sjeli smo |
| 2. | sjeli ste |
| 3. | sjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sjeo |
| 2. | bio si sjeo |
| 3. | bio je sjeo |
| množina | |
| 1. | bili smo sjeli |
| 2. | bili ste sjeli |
| 3. | bili su sjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sjedni |
| množina | |
| 1. | sjednimo |
| 2. | sjednite |
| glagolski prilog prošli | |
| sjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sjeo, sjela, sjelo | |
| sjeli, sjele, sjela | |
Definicija
| 1. | a. zauzeti sjedeći položaj b. zauzeti mjesto određeno za sjedenje |
| 2. | doći u stabilan položaj; nalegnuti, usjesti |
| 3. | razg. dospjeti (u bankovnom poslovanju) [sjesti na račun] |
Frazeologija
⃟ čvrsto sjesti 1. zauzeti poziciju u vlasti, u hijerarhiji i sl. 2. dobro pristati kao predviđen dio u što, dobro se uglaviti, ući kako treba kao dio većeg predmeta [drvo je sjelo u utor];
dobro/loše mi je sjelo osjećam kao ugodno i probavljivo u želucu (o jelu i piću)
dobro/loše mi je sjelo osjećam kao ugodno i probavljivo u želucu (o jelu i piću)
Etimologija
✧ prasl. i stsl. sěsti (rus. sest', stčeš. siasti), lit. sėsti ← ie. *sed- (lat. sedēre, grč. hédos: sjedište)
