snága
snága ž 〈D L snázi, G mn -ā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | snaga |
| G | snage |
| D | snazi |
| A | snagu |
| V | snago |
| L | snazi |
| I | snagom |
| množina | |
| N | snage |
| G | snaga |
| D | snagama |
| A | snage |
| V | snage |
| L | snagama |
| I | snagama |
Definicija
| 1. | opće dobro stanje koje daje punu mogućnost obavljanja fizičkog i duševnog rada [biti u (najboljoj, punoj) snazi biti zdrav i jak, biti u dobroj kondiciji]; jačina, opr. slabost |
| 2. | pren. a. pol. razg. frakcija [imati destabilizirajuće snage] b. čimbenik sile [policijske snage; snage otpora] |
| 3. | fiz. brzina prijenosa energije, jedinica W (vat, omjer energije i vremena) [maksimalna snaga] |
Sintagma
∆ faktor snage fiz. omjer djelatne i prividne snage izmjenične struje;
konjska snaga, v. konj (4b);
mala snaga razg. arh. prolazna tjelesna slabost, malaksalost, klonuće [uhvatila me mala snaga];
mlada, nova snaga mladi, novi ljudi;
motorna snaga pokretna sila;
ravnoteža snaga izraz kojim se definira stanje približne izjednačenosti političkih, gospodarskih i prije svega vojnih potencijala
konjska snaga, v. konj (4b);
mala snaga razg. arh. prolazna tjelesna slabost, malaksalost, klonuće [uhvatila me mala snaga];
mlada, nova snaga mladi, novi ljudi;
motorna snaga pokretna sila;
ravnoteža snaga izraz kojim se definira stanje približne izjednačenosti političkih, gospodarskih i prije svega vojnih potencijala
Frazeologija
⃟ biti na snazi vrijediti;
(raditi) na snagu žarg. raditi s voljom unatoč manjkavim mogućnostima druge vrste;
staviti van snage poništiti nešto što je bilo važeće;
stupiti na snagu služb. početi vrijediti, početi važiti
(raditi) na snagu žarg. raditi s voljom unatoč manjkavim mogućnostima druge vrste;
staviti van snage poništiti nešto što je bilo važeće;
stupiti na snagu služb. početi vrijediti, početi važiti
Etimologija
✧ prasl. *snaga (rus. snága, polj. snaga: ures)
