Hrvatski jezični portal

blȃg

blȃg prid.odr. -ī, komp. blȁžī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv
 
muški rod
jednina
N blag
G blaga
D blagu
A blaga / blag
V blagi
L blagu
I blagim
množina
N blagi
G blagih
D blagim / blagima
A blage
V blagi
L blagim / blagima
I blagim / blagima
 
srednji rod
jednina
N blago
G blaga
D blagu
A blago
V blago
L blagu
I blagim
množina
N blaga
G blagih
D blagim / blagima
A blaga
V blaga
L blagim / blagima
I blagim / blagima
 
ženski rod
jednina
N blaga
G blage
D blagoj
A blagu
V blaga
L blagoj
I blagom
množina
N blage
G blagih
D blagim / blagima
A blage
V blage
L blagim / blagima
I blagim / blagima
 
Komparativ
muški rod
jednina
N blaži
G blažeg / blažega
D blažem / blažemu
A blažeg / blažega
V blaži
L blažem / blažemu
I blažim
množina
N blaži
G blažih
D blažim / blažima
A blaže
V blaži
L blažim / blažima
I blažim / blažima
 
srednji rod
jednina
N blaže
G blažeg / blažega
D blažem / blažemu
A blaže
V blaže
L blažem / blažemu
I blažim
množina
N blaža
G blažih
D blažim / blažima
A blaža
V blaža
L blažim / blažima
I blažim / blažima
 
ženski rod
jednina
N blaža
G blaže
D blažoj
A blažu
V blaža
L blažoj
I blažom
množina
N blaža
G blažih
D blažim / blažima
A blaže
V blaže
L blažim / blažima
I blažim / blažima
 
Superlativ
muški rod
jednina
N najblaži
G najblažeg / najblažega
D najblažem / najblažemu
A najblažeg / najblažega
V najblaži
L najblažem / najblažemu
I najblažim
množina
N najblaži
G najblažih
D najblažim / najblažima
A najblaže
V najblaži
L najblažim / najblažima
I najblažim / najblažima
 
srednji rod
jednina
N najblaže
G najblažeg / najblažega
D najblažem / najblažemu
A najblaže
V najblaže
L najblažem / najblažemu
I najblažim
množina
N najblaža
G najblažih
D najblažim / najblažima
A najblaža
V najblaža
L najblažim / najblažima
I najblažim / najblažima
 
ženski rod
jednina
N najblaža
G najblaže
D najblažoj
A najblažu
V najblaža
L najblažoj
I najblažom
množina
N najblaža
G najblažih
D najblažim / najblažima
A najblaže
V najblaže
L najblažim / najblažima
I najblažim / najblažima
Definicija
1. koji je dobre naravi [blag čovjek; blage naravi; blag pogled; blag izraz lica; blage ruke izdašan, darežljiv; blagi Bože, uzv. izražava a. čuđenje b. zgražanje]; dobroćudan, mio, ugodan, umjeren
2. koji sadrži malo oštroga ili žestokoga [blaga zima; blag duhan; blag okus]
3. koji je općenito izražen u maloj mjeri svoga osnovnog svojstva [blag uspon; blago zahlađenje], opr. ȍštar
Frazeologija
nema blage veze 1. ništa ne zna, neznalica, neupućen u što 2. nema ni najmanje doticaja s kim ili čim
Onomastika
♦ m. os. imena (narodna): Blȁgoljūb, Blȁgomīl, Blȁgomīr, Blȁgoslav i sl.; hip.: Blágo, Blȁgoje, Blȁgota i sl.; Blága ž. os. ime
pr.: Blága (Ðurđevac, Zagorje), Blágec (220, Zagorje), Blágić (Sisak, Posavina), Blȁgoje, Blȁgojev (Senj, Omiš), Blàgonić (Pazin, Istra, Primorje), Blagójević (1390, Kordun, Slavonija), Blȃgović (130, Međimurje), Blȁgus (530, Međimurje, Baranja), Blagúšević (Ivanić Grad, Turopolje, Prigorje)
top. (naselje): Blagoròdovac (Daruvar, 397 stan.)
Etimologija
prasl. *bolgъ (stsl. blagъ, rus. bólogo: dobro, polj. błogi: blag)