priségnuti
priségnuti () svrš. 〈prez. prìsēgnēm, pril. pr. -ūvši, prid. rad. priségnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prisegnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prisegnem |
| 2. | prisegneš |
| 3. | prisegne |
| množina | |
| 1. | prisegnemo |
| 2. | prisegnete |
| 3. | prisegnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prisegnut ću |
| 2. | prisegnut ćeš |
| 3. | prisegnut će |
| množina | |
| 1. | prisegnut ćemo |
| 2. | prisegnut ćete |
| 3. | prisegnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | prisegnuh / prisegoh |
| 2. | prisegnu / priseže |
| 3. | prisegnu / priseže |
| množina | |
| 1. | prisegnusmo / prisegosmo |
| 2. | prisegnuste / prisegoste |
| 3. | prisegnuše / prisegoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prisegnuo sam |
| 2. | prisegnuo si |
| 3. | prisegnuo je |
| množina | |
| 1. | prisegnuli smo |
| 2. | prisegnuli ste |
| 3. | prisegnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prisegnuo |
| 2. | bio si prisegnuo |
| 3. | bio je prisegnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo prisegnuli |
| 2. | bili ste prisegnuli |
| 3. | bili su prisegnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prisegni |
| množina | |
| 1. | prisegnimo |
| 2. | prisegnite |
| glagolski prilog prošli | |
| prisegnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prisegnuo, prisegnula, prisegnulo | |
| prisegnuli, prisegnule, prisegnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prisegnut, prisegnuta, prisegnuto | |
| prisegnuti, prisegnute, prisegnuta | |
Definicija
položiti prisegu, zakletvu; priseći
Etimologija
✧ pri- + prasl. *sęgati (rus. sjagát': dohvatiti, češ. sahati), lit. segti: pričvrstiti ← ie. *seg- (skr. sajati: pričvršćuje)
