štȑcnuti
štȑcnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. štȑcni, prid. trp. štȑcnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| štrcnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | štrcnem |
| 2. | štrcneš |
| 3. | štrcne |
| množina | |
| 1. | štrcnemo |
| 2. | štrcnete |
| 3. | štrcnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | štrcnut ću |
| 2. | štrcnut ćeš |
| 3. | štrcnut će |
| množina | |
| 1. | štrcnut ćemo |
| 2. | štrcnut ćete |
| 3. | štrcnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | štrcnuh |
| 2. | štrcnu |
| 3. | štrcnu |
| množina | |
| 1. | štrcnusmo |
| 2. | štrcnuste |
| 3. | štrcnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | štrcnuo sam |
| 2. | štrcnuo si |
| 3. | štrcnuo je |
| množina | |
| 1. | štrcnuli smo |
| 2. | štrcnuli ste |
| 3. | štrcnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam štrcnuo |
| 2. | bio si štrcnuo |
| 3. | bio je štrcnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo štrcnuli |
| 2. | bili ste štrcnuli |
| 3. | bili su štrcnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | štrcni |
| množina | |
| 1. | štrcnimo |
| 2. | štrcnite |
| glagolski prilog prošli | |
| štrcnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| štrcnuo, štrcnula, štrcnulo | |
| štrcnuli, štrcnule, štrcnula | |
Definicija
naglo izići u mlazu; briznuti
Etimologija
✧ vidi štẕcati
