anonsírati
anonsírati dv. 〈prez. anònsīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
anonsirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | anonsiram |
2. | anonsiraš |
3. | anonsira |
množina | |
1. | anonsiramo |
2. | anonsirate |
3. | anonsiraju |
futur | |
jednina | |
1. | anonsirat ću |
2. | anonsirat ćeš |
3. | anonsirat će |
množina | |
1. | anonsirat ćemo |
2. | anonsirat ćete |
3. | anonsirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | anonsirah |
2. | anonsiraše |
3. | anonsiraše |
množina | |
1. | anonsirasmo |
2. | anonsiraste |
3. | anonsirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | anonsirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | anonsirao sam |
2. | anonsirao si |
3. | anonsirao je |
množina | |
1. | anonsirali smo |
2. | anonsirali ste |
3. | anonsirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam anonsirao |
2. | bio si anonsirao |
3. | bio je anonsirao |
množina | |
1. | bili smo anonsirali |
2. | bili ste anonsirali |
3. | bili su anonsirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | anonsiraj |
množina | |
1. | anonsirajmo |
2. | anonsirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
anonsirajući | |
glagolski prilog prošli | |
anonsiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
anonsirao, anonsirala, anonsiralo | |
anonsirali, anonsirale, anonsirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
anonsiran, anonsirana, anonsirano | |
anonsirani, anonsirane, anonsirana |