hȉtati2
hȉtati2 () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hitati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hitam |
| 2. | hitaš |
| 3. | hita |
| množina | |
| 1. | hitamo |
| 2. | hitate |
| 3. | hitaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hitat ću |
| 2. | hitat ćeš |
| 3. | hitat će |
| množina | |
| 1. | hitat ćemo |
| 2. | hitat ćete |
| 3. | hitat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hitah |
| 2. | hitaše |
| 3. | hitaše |
| množina | |
| 1. | hitasmo |
| 2. | hitaste |
| 3. | hitahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hitao sam |
| 2. | hitao si |
| 3. | hitao je |
| množina | |
| 1. | hitali smo |
| 2. | hitali ste |
| 3. | hitali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hitao |
| 2. | bio si hitao |
| 3. | bio je hitao |
| množina | |
| 1. | bili smo hitali |
| 2. | bili ste hitali |
| 3. | bili su hitali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hitaj |
| množina | |
| 1. | hitajmo |
| 2. | hitajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hitajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hitao, hitala, hitalo | |
| hitali, hitale, hitala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| hitan, hitana, hitano | |
| hitani, hitane, hitana | |
Definicija
| 1. | nastojati da se što prije stigne ili obavi; spješiti, žuriti |
| 2. | trčati [on hita k cilju] |
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Hȉtrec (240, Zlatar Bistrica), Hȉtrī (Dubrovnik)
Etimologija
✧ v. hitati1
