homo
homo (izg. hȍmo) m
Definicija
skupno ime koje u antropološkoj i zoološkoj klasifikaciji ima fosilni i današnji čovjek
Sintagma
∆ homo cylindriacus (izg. homo cilindriákus) iron. knjiš. ekspr. pripadnik onih staleža iz 19. st. i iz prve pol. 20. st. koji u svečanim prigodama nosi cilindar; ukočen, pozer, cilindraš;
homo duplex (izg. homo dȕpleks) onaj koji je 1. dvoličan 2. lukav;
homo erectus (izg. homo erèktus) antrop. uspravan, uspravljen čovjek, čovjek koji hoda na stražnjim nogama (za razliku od prethodnih hominida koji su još uvijek hodali na sve četiri noge); naziv izumrle vrste hominida; pitekantrop;
homo faber (izg. homo fȁber) dosl. čovjek kovač; radnik; djelatan, praktičan čovjek, čovjek kao stvaralac, čovjek kao aktivno biće;
homo habilis (izg. homo hȁbilis) umješan, spretan čovjek; ime jedne razvijenije vrste primata iz roda australopiteka;
homo Krapinensis (izg. homo krapinènsis) zool. krapinski čovjek (pripadnik čopora neandertalaca, najvećeg dosad poznatog u svijetu, čije je ostatke 1899. u spilji kraj Krapine pronašao Dragutin Gorjanović Kramberger);
homo ludens (izg. homo lẉdens) čovjek koji se igra, koji ima sklonost i potrebu za igrom, što je sastavni dio kulture svih ljudskih društava;
homo neandertalensis (izg. homo neandertalènsis) neandertalac, pripadnik izumrle grane hominida najsličnije čovjeku;
homo novus (izg. homo nȍvus) onaj koji je prvi u svojoj obitelji dosegao visoke časti, onaj koji je iznenada postao poznat; skorojević, parveni;
homo peccator (izg. homo pekátor) kat. čovjek u grijehu; grešnik, smrtnik;
homo primigenius (izg. homo primigènius) pračovjek;
homo priscus (izg. homo prȉskus) knjiž. ekspr. kromanjonac, predak današnjih ljudi;
homo rusticus (izg. homo rȕstikus) 1. seljak, ratar, poljoprivrednik, priprost čovjek 2. pren. pejor. nespretnjaković, neotesanac, primitivac;
homo sapiens (izg. homo sȁpiens) zool. naziv za ljudsku vrstu
homo duplex (izg. homo dȕpleks) onaj koji je 1. dvoličan 2. lukav;
homo erectus (izg. homo erèktus) antrop. uspravan, uspravljen čovjek, čovjek koji hoda na stražnjim nogama (za razliku od prethodnih hominida koji su još uvijek hodali na sve četiri noge); naziv izumrle vrste hominida; pitekantrop;
homo faber (izg. homo fȁber) dosl. čovjek kovač; radnik; djelatan, praktičan čovjek, čovjek kao stvaralac, čovjek kao aktivno biće;
homo habilis (izg. homo hȁbilis) umješan, spretan čovjek; ime jedne razvijenije vrste primata iz roda australopiteka;
homo Krapinensis (izg. homo krapinènsis) zool. krapinski čovjek (pripadnik čopora neandertalaca, najvećeg dosad poznatog u svijetu, čije je ostatke 1899. u spilji kraj Krapine pronašao Dragutin Gorjanović Kramberger);
homo ludens (izg. homo lẉdens) čovjek koji se igra, koji ima sklonost i potrebu za igrom, što je sastavni dio kulture svih ljudskih društava;
homo neandertalensis (izg. homo neandertalènsis) neandertalac, pripadnik izumrle grane hominida najsličnije čovjeku;
homo novus (izg. homo nȍvus) onaj koji je prvi u svojoj obitelji dosegao visoke časti, onaj koji je iznenada postao poznat; skorojević, parveni;
homo peccator (izg. homo pekátor) kat. čovjek u grijehu; grešnik, smrtnik;
homo primigenius (izg. homo primigènius) pračovjek;
homo priscus (izg. homo prȉskus) knjiž. ekspr. kromanjonac, predak današnjih ljudi;
homo rusticus (izg. homo rȕstikus) 1. seljak, ratar, poljoprivrednik, priprost čovjek 2. pren. pejor. nespretnjaković, neotesanac, primitivac;
homo sapiens (izg. homo sȁpiens) zool. naziv za ljudsku vrstu
Etimologija
✧ lat.
