Hrvatski jezični portal

implicírati

implicírati (što) dv.prez. implìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. implìcīrān, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
implicirati
 
prezent
jednina
1. impliciram
2. impliciraš
3. implicira
množina
1. impliciramo
2. implicirate
3. impliciraju
 
futur
jednina
1. implicirat ću
2. implicirat ćeš
3. implicirat će
množina
1. implicirat ćemo
2. implicirat ćete
3. implicirat će
 
imperfekt
jednina
1. implicirah
2. impliciraše
3. impliciraše
množina
1. implicirasmo
2. impliciraste
3. implicirahu
 
aorist
jednina
1. implicirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. implicirao sam
2. implicirao si
3. implicirao je
množina
1. implicirali smo
2. implicirali ste
3. implicirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam implicirao
2. bio si implicirao
3. bio je implicirao
množina
1. bili smo implicirali
2. bili ste implicirali
3. bili su implicirali
 
imperativ
jednina
2. impliciraj
množina
1. implicirajmo
2. implicirajte
 
glagolski prilog sadašnji
implicirajući
 
glagolski prilog prošli
impliciravši
 
glagolski pridjev aktivni
implicirao, implicirala, impliciralo
implicirali, implicirale, implicirala
 
glagolski pridjev pasivni
impliciran, implicirana, implicirano
implicirani, implicirane, implicirana
Definicija
sadržavati u sebi što kao logičku premisu ili posljedicu [pitanje implicira odgovor; ljubav implicira pažnju]; podrazumijevati
Etimologija
lat. implicare: ispreplesti ≃ implicitus: uključen