hùktati2
hùktati2 nesvrš. 〈prez. hȕkćēm, pril. sad. hȕkćūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| huktati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hukćem |
| 2. | hukćeš |
| 3. | hukće |
| množina | |
| 1. | hukćemo |
| 2. | hukćete |
| 3. | hukću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | huktat ću |
| 2. | huktat ćeš |
| 3. | huktat će |
| množina | |
| 1. | huktat ćemo |
| 2. | huktat ćete |
| 3. | huktat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | huktah |
| 2. | huktaše |
| 3. | huktaše |
| množina | |
| 1. | huktasmo |
| 2. | huktaste |
| 3. | huktahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | huktao sam |
| 2. | huktao si |
| 3. | huktao je |
| množina | |
| 1. | huktali smo |
| 2. | huktali ste |
| 3. | huktali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam huktao |
| 2. | bio si huktao |
| 3. | bio je huktao |
| množina | |
| 1. | bili smo huktali |
| 2. | bili ste huktali |
| 3. | bili su huktali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | hukći |
| množina | |
| 1. | hukćimo |
| 2. | hukćite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hukćući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| huktao, huktala, huktalo | |
| huktali, huktale, huktala | |
Definicija
isl. vikati hu, hu (huktanje je dio derviškog obreda)
Etimologija
✧ arap. hū, hū: on, on, tj. Bog, Bog
