húčati
húčati () nesvrš. 〈prez. -čīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| hučati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | hučim |
| 2. | hučiš |
| 3. | huči |
| množina | |
| 1. | hučimo |
| 2. | hučite |
| 3. | huče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | hučat ću |
| 2. | hučat ćeš |
| 3. | hučat će |
| množina | |
| 1. | hučat ćemo |
| 2. | hučat ćete |
| 3. | hučat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | hučah |
| 2. | hučaše |
| 3. | hučaše |
| množina | |
| 1. | hučasmo |
| 2. | hučaste |
| 3. | hučahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | hučao sam |
| 2. | hučao si |
| 3. | hučao je |
| množina | |
| 1. | hučali smo |
| 2. | hučali ste |
| 3. | hučali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam hučao |
| 2. | bio si hučao |
| 3. | bio je hučao |
| množina | |
| 1. | bili smo hučali |
| 2. | bili ste hučali |
| 3. | bili su hučali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | huči |
| množina | |
| 1. | hučimo |
| 2. | hučite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| hučeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| hučao, hučala, hučalo | |
| hučali, hučale, hučala | |
Definicija
snažno šumjeti, šumjeti kao vodopad ili kao bujica
Etimologija
✧ vidi hẉk
