Hrvatski jezični portal

Ibn

Ibn (izg. íbn)

Definicija
1. al-Arabi (1165—1240), španjolski sufijski učitelj i pjesnik; naučavao da je ljubav važnija od znanja i vjere, napisao o. 400 knjiga, snažno utjecao na Dantea
2. Ezra Abraham (1092/93—1167), židovsko-španjolski pjesnik, gramatičar, putnik, neoplatoničar, astronom, astrolog i mistik; pisao na arapskom, hebrejskom i španjolskom
3. Ezra Moses (1060—1139), židovski pjesnik i kritičar; jedan od najboljih pjesnika maurskog zlatnog doba u Španjolskoj (900—1200); religiozna i svjetovna te ljubavna poezija; hedonistički, veseo, ali i melankoličan, elegičan ton; važan segment španjolske književne povijesti
4. Gabirol (latinizirano ime Avicebron, Avencebrol) (1022—1070), pjesnik židovske škole religiozne poezije za vrijeme maurskog zlatnog doba u Španjolskoj; značajan neoplatonistički filozof (Fontana života); utjecao na kabaliste, židovski ezoterijski misticizam i srednjovjekovne europske skolastičare
5. Junus Abul Hasan (o.950—1009), arapski astronom, u Hakimskim tablicama dao rezultate istraživanja putanja Mjeseca i planeta te Sunčeve paralakse; prvi izradio trigonometrijske tablice
6. Saud Abd-al Asis (1880—1953), arapski društveni i vjerski vođa; kralj Saudijske Arabije (od 1932); uveo eksploataciju nafte i započeo modernizaciju zemlje
7. Saud Muhamed (1735—1766), osnivač dinastije Saud koja je uglavnom vladala Arapskim poluotokom do 1880. i ponovno poslije 1. svjetskog rata
8. Sina, v. Avicena