hvȁtati se
hvȁtati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
hvatati | |
prezent | |
jednina | |
1. | hvatam |
2. | hvataš |
3. | hvata |
množina | |
1. | hvatamo |
2. | hvatate |
3. | hvataju |
futur | |
jednina | |
1. | hvatat ću |
2. | hvatat ćeš |
3. | hvatat će |
množina | |
1. | hvatat ćemo |
2. | hvatat ćete |
3. | hvatat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | hvatah |
2. | hvataše |
3. | hvataše |
množina | |
1. | hvatasmo |
2. | hvataste |
3. | hvatahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | hvatao sam |
2. | hvatao si |
3. | hvatao je |
množina | |
1. | hvatali smo |
2. | hvatali ste |
3. | hvatali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam hvatao |
2. | bio si hvatao |
3. | bio je hvatao |
množina | |
1. | bili smo hvatali |
2. | bili ste hvatali |
3. | bili su hvatali |
imperativ | |
jednina | |
2. | hvataj |
množina | |
1. | hvatajmo |
2. | hvatajte |
glagolski prilog sadašnji | |
hvatajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
hvatao, hvatala, hvatalo | |
hvatali, hvatale, hvatala | |
glagolski pridjev pasivni | |
hvatan, hvatana, hvatano | |
hvatani, hvatane, hvatana |
1. | priljubljivati se uza što, prihvaćati se, lijepiti se uza što, obuhvaćati oko čega [hvata se rosa (rđa, prašina, skorup)] |
2. | a. (koga) pejor. nametati se (kome) [hvatati se moćnika] b. (čega) pejor. služiti se čime, uzimati što u ruke i služiti se [hvatati se privatnih stvari] |
3. | pren. a. tražiti se, ne moći se naći, loviti se, mimoilaziti se u obavljanju poslova b. glazb. ne moći se složiti, održati ritam ili melodiju i sl. |