anticipírati
anticipírati (što) dv. 〈prez. anticìpīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| anticipirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | anticipiram |
| 2. | anticipiraš |
| 3. | anticipira |
| množina | |
| 1. | anticipiramo |
| 2. | anticipirate |
| 3. | anticipiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | anticipirat ću |
| 2. | anticipirat ćeš |
| 3. | anticipirat će |
| množina | |
| 1. | anticipirat ćemo |
| 2. | anticipirat ćete |
| 3. | anticipirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | anticipirah |
| 2. | anticipiraše |
| 3. | anticipiraše |
| množina | |
| 1. | anticipirasmo |
| 2. | anticipiraste |
| 3. | anticipirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | anticipirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | anticipirao sam |
| 2. | anticipirao si |
| 3. | anticipirao je |
| množina | |
| 1. | anticipirali smo |
| 2. | anticipirali ste |
| 3. | anticipirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam anticipirao |
| 2. | bio si anticipirao |
| 3. | bio je anticipirao |
| množina | |
| 1. | bili smo anticipirali |
| 2. | bili ste anticipirali |
| 3. | bili su anticipirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | anticipiraj |
| množina | |
| 1. | anticipirajmo |
| 2. | anticipirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| anticipirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| anticipiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| anticipirao, anticipirala, anticipiralo | |
| anticipirali, anticipirale, anticipirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| anticipiran, anticipirana, anticipirano | |
| anticipirani, anticipirane, anticipirana | |
Definicija
| 1. | predvidjeti/predviđati buduće događaje; očekivati |
| 2. | djelovati unaprijed kako bi se što spriječilo; preduhitriti |
Etimologija
✧ vidi anticipácija
