ignorírati
ignorírati (koga, što) dv. 〈prez. ignòrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
ignorirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ignoriram |
2. | ignoriraš |
3. | ignorira |
množina | |
1. | ignoriramo |
2. | ignorirate |
3. | ignoriraju |
futur | |
jednina | |
1. | ignorirat ću |
2. | ignorirat ćeš |
3. | ignorirat će |
množina | |
1. | ignorirat ćemo |
2. | ignorirat ćete |
3. | ignorirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ignorirah |
2. | ignoriraše |
3. | ignoriraše |
množina | |
1. | ignorirasmo |
2. | ignoriraste |
3. | ignorirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | ignorirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | ignorirao sam |
2. | ignorirao si |
3. | ignorirao je |
množina | |
1. | ignorirali smo |
2. | ignorirali ste |
3. | ignorirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ignorirao |
2. | bio si ignorirao |
3. | bio je ignorirao |
množina | |
1. | bili smo ignorirali |
2. | bili ste ignorirali |
3. | bili su ignorirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ignoriraj |
množina | |
1. | ignorirajmo |
2. | ignorirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ignorirajući | |
glagolski prilog prošli | |
ignoriravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ignorirao, ignorirala, ignoriralo | |
ignorirali, ignorirale, ignorirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ignoriran, ignorirana, ignorirano | |
ignorirani, ignorirane, ignorirana |
1. | ne znati, ne biti obaviješten |
2. | ne mariti za koga ili što, zanemariti/zanemarivati; prezreti/prezirati |