idìla
idìla ž 〈G mn idílā〉
jednina | |
---|---|
N | idila |
G | idile |
D | idili |
A | idilu |
V | idilo |
L | idili |
I | idilom |
množina | |
N | idile |
G | idila |
D | idilama |
A | idile |
V | idile |
L | idilama |
I | idilama |
1. | knjiž. lirsko-dramska pjesma nastala u staroj Grčkoj, a oživljena u europskoj umjetnosti; opisuje nepomućeni život ljudi (ribara, pastira i seljaka) koji sretno žive u suglasju s prirodom (npr. u starijoj hrv. književnosti pastorale) |
2. | lik. poetizirani prikaz života u prirodi s pastoralnim (bukoličkim) scenama |
3. | glazb. instrumentalna kompozicija u kojoj se dočarava vrlo smireno životno raspoloženje u skladu s prirodom |
4. | pren. a. nepomućen život, ispunjen nježnošću, ljubavlju, srećom, ljepotom uopće [bračna idila; doživjeti idilu s kim] b. ugođaj sklada i ljepote u prirodi [zimska idila] |