ikonoklàzam
ikonoklàzam m 〈G -zma〉
Definicija
pov. rel. struja u Carigradu i još nekim dijelovima Istočne crkve (8. i 9. st.) koja je htjela uništiti sve ikone iz bojazni da bi štovanje slika moglo odvesti u idolatriju; u sukobu ikonoklasta s ikonodulima konačno su potonji pobijedili (842. koncil u Carigradu odobrava štovanje slika, ali su iz crkve isključeni kipovi); ikonoborstvo, kipoborstvo, opr. ikonodulija
Etimologija
✧ ikono- + grč. kláein: lomiti, kidati, rušiti
