indignírati
indignírati (koga, se) dv. 〈prez. indìgnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| indignirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | indigniram |
| 2. | indigniraš |
| 3. | indignira |
| množina | |
| 1. | indigniramo |
| 2. | indignirate |
| 3. | indigniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | indignirat ću |
| 2. | indignirat ćeš |
| 3. | indignirat će |
| množina | |
| 1. | indignirat ćemo |
| 2. | indignirat ćete |
| 3. | indignirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | indignirah |
| 2. | indigniraše |
| 3. | indigniraše |
| množina | |
| 1. | indignirasmo |
| 2. | indigniraste |
| 3. | indignirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | indignirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | indignirao sam |
| 2. | indignirao si |
| 3. | indignirao je |
| množina | |
| 1. | indignirali smo |
| 2. | indignirali ste |
| 3. | indignirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam indignirao |
| 2. | bio si indignirao |
| 3. | bio je indignirao |
| množina | |
| 1. | bili smo indignirali |
| 2. | bili ste indignirali |
| 3. | bili su indignirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | indigniraj |
| množina | |
| 1. | indignirajmo |
| 2. | indignirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| indignirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| indigniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| indignirao, indignirala, indigniralo | |
| indignirali, indignirale, indignirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| indigniran, indignirana, indignirano | |
| indignirani, indignirane, indignirana | |
Definicija
izazvati/izazivati negodovanje; ozlojediti
Etimologija
✧ vidi indignìtēt
