inkorporírati
inkorporírati (koga, što) dv. 〈prez. inkorpòrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
inkorporirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | inkorporiram |
2. | inkorporiraš |
3. | inkorporira |
množina | |
1. | inkorporiramo |
2. | inkorporirate |
3. | inkorporiraju |
futur | |
jednina | |
1. | inkorporirat ću |
2. | inkorporirat ćeš |
3. | inkorporirat će |
množina | |
1. | inkorporirat ćemo |
2. | inkorporirat ćete |
3. | inkorporirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | inkorporirah |
2. | inkorporiraše |
3. | inkorporiraše |
množina | |
1. | inkorporirasmo |
2. | inkorporiraste |
3. | inkorporirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | inkorporirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | inkorporirao sam |
2. | inkorporirao si |
3. | inkorporirao je |
množina | |
1. | inkorporirali smo |
2. | inkorporirali ste |
3. | inkorporirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam inkorporirao |
2. | bio si inkorporirao |
3. | bio je inkorporirao |
množina | |
1. | bili smo inkorporirali |
2. | bili ste inkorporirali |
3. | bili su inkorporirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | inkorporiraj |
množina | |
1. | inkorporirajmo |
2. | inkorporirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
inkorporirajući | |
glagolski prilog prošli | |
inkorporiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
inkorporirao, inkorporirala, inkorporiralo | |
inkorporirali, inkorporirale, inkorporirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
inkorporiran, inkorporirana, inkorporirano | |
inkorporirani, inkorporirane, inkorporirana |
1. | uključiti/uključivati (u neku cjelinu), unijeti/unositi (u veću jedinicu), uključiti što da postane sastavni dio; pripojiti/pripajati, ujediniti |
2. | pravn. svoditi pojedine, prije izdane zakonodavne akte u jednu cjelinu |