Hrvatski jezični portal

inkorporírati

inkorporírati (koga, što) dv.prez. inkorpòrīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
inkorporirati
 
prezent
jednina
1. inkorporiram
2. inkorporiraš
3. inkorporira
množina
1. inkorporiramo
2. inkorporirate
3. inkorporiraju
 
futur
jednina
1. inkorporirat ću
2. inkorporirat ćeš
3. inkorporirat će
množina
1. inkorporirat ćemo
2. inkorporirat ćete
3. inkorporirat će
 
imperfekt
jednina
1. inkorporirah
2. inkorporiraše
3. inkorporiraše
množina
1. inkorporirasmo
2. inkorporiraste
3. inkorporirahu
 
aorist
jednina
1. inkorporirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. inkorporirao sam
2. inkorporirao si
3. inkorporirao je
množina
1. inkorporirali smo
2. inkorporirali ste
3. inkorporirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam inkorporirao
2. bio si inkorporirao
3. bio je inkorporirao
množina
1. bili smo inkorporirali
2. bili ste inkorporirali
3. bili su inkorporirali
 
imperativ
jednina
2. inkorporiraj
množina
1. inkorporirajmo
2. inkorporirajte
 
glagolski prilog sadašnji
inkorporirajući
 
glagolski prilog prošli
inkorporiravši
 
glagolski pridjev aktivni
inkorporirao, inkorporirala, inkorporiralo
inkorporirali, inkorporirale, inkorporirala
 
glagolski pridjev pasivni
inkorporiran, inkorporirana, inkorporirano
inkorporirani, inkorporirane, inkorporirana
Definicija
1. uključiti/uključivati (u neku cjelinu), unijeti/unositi (u veću jedinicu), uključiti što da postane sastavni dio; pripojiti/pripajati, ujediniti
2. pravn. svoditi pojedine, prije izdane zakonodavne akte u jednu cjelinu
Etimologija
njem. inkorporieren ≃ lat. incorporare