inhibícija
inhibícija ž
jednina | |
---|---|
N | inhibicija |
G | inhibicije |
D | inhibiciji |
A | inhibiciju |
V | inhibicijo |
L | inhibiciji |
I | inhibicijom |
množina | |
N | inhibicije |
G | inhibicija |
D | inhibicijama |
A | inhibicije |
V | inhibicije |
L | inhibicijama |
I | inhibicijama |
1. | psih. kočenje, sprečavanje, zaustavljanje ili potiskivanje jednog doživljaja drugim, umanjivanje sposobnosti nekih radnji od straha, djelovanje napora volje da ograniči nagone ili neumjerene težnje itd.; inhibiranost |
2. | kočenje, sprečavanje, zadržavanje (npr. kad u tijelu jedan organ koči djelovanje drugoga) |
3. | ono što je komu ili čemu svojstveno, vlastitost, prirođenost, bitna pripadnost nečemu, odnos svojstava prema njihovu nositelju; nerazdvojivost |