ìnstinkt
ìnstinkt m 〈G mn -kātā/ȉnstīnktā〉
jednina | |
---|---|
N | instinkt |
G | instinkta |
D | instinktu |
A | instinkt |
V | instinkte |
L | instinktu |
I | instinktom |
množina | |
N | instinkti |
G | instinkta |
D | instinktima |
A | instinkte |
V | instinkti |
L | instinktima |
I | instinktima |
1. | biol. urođene težnje kojima se određuju specifični i nepromjenljivi postupci zajednički svim pripadnicima iste vrste u životinjskom svijetu |
2. | psih. a. predosjećaj dobrih ili loših okolnosti itd. u razvoju događaja i odnosa uzroka i posljedice bez procesa razmišljanja, nesvjesno, »nešto što govori unaprijed«; intuicija, predosjećaj b. snažan poticaj ili motivacija [niski instinkti]; nagon |